Kome i čiji antifašizam danas?
Pisah nešto i pročitah ovu posljednju rezoluciju o "Važnosti europskog sjećanja-pamćenja za budućnost Europe" koju je EU parlament usvojio 2019.
Riječ komunizam, komunističko i slično se pojavljuje 18 puta, riječ nacizam 3 puta, riječ nazi (pridjev, nacistički) 18 puta (nacizam i nacistički dakle ukupno 21, tek neznatna 3 puta više od komunizma), Staljin i staljinizam 6 puta, fašizam 4 puta, Hitler niti jednom, a uzrok Drugog svjetskog rata je ni manje ni više nego Molotov-Ribbentrop sporazum.
P.S. dok su komunističke partije zakonom zabranjene, desne, rasističke i pro-fašističke partije cvjetaju posvuda u Europi.
Jasno je koji je cilj rezolucije o sjećanju odnosno pamćenju.
Toliko o važnosti sjećanja ili pak s ovakvim sjećanjem bolje da odmah zaboravite da se trebate sjećati.
Jučer je bio dan oslobođenja Europe od naci-fašizma.
Letimičan pregled talijanskih, njemačkih, francuskih i naših novina, kako onih desnih, tako i centraških i kvazi lijevo, a zapravo centraških, otkriva nam da se u većini EU zemalja niko ne sjeća dana pobjede nad fašizmom.
Ovo nas možda i ne treba čuditi, ipak, nisu ga oni ni pobijedili, zar ne?
Štoviše, za mnoge je to bio dan poraza, ne pobjede. Intelektualno govoreći, takvi su porodili veoma opasan historijski revizionizam o kojem se kod nas ne priča ili se priča jako malo. Nas su uvjerili u kojekakve tribunalizacije historije, lustracije, individualnu krivnju, osude, presude i ostale priče za malu djecu. Kao da se holokaust može svesti na to!
Zamislimo da je Hitler tretirao Francuze i da su radili masakre kao u Jugoslaviji- možda bi se i Francuska ustala, pobunila, pružila otpor. Ovako ništa. A danas se o otporu priča bez spominjajna njavećeg masovnog otpora direktnoj okupaciji naci-fašizmu, bugarskim fašistima i domaćim kvislinzima. O otporu u EU se priča bez spominjanja Jugoslavije. Sovjetski Savez ne dao Bog slučajno spomenuti. Više od stotinu miliona sovjetskih žrtava i palih boraca se zaboravilo. Jer to je EUropa i njeno licemjerje.
A svi nam danas i sada drže lekcije iz neke tamo demokracije.
Kod nas nešto malo, tek pokoje plakativno zazivanje i historijski ispražnjeno polaganje vijenaca i cvijeća, bez ikakve historijske svijesti i savjesti. Iza se ipak vode drugačije politike, nacio-nalne i nacionalističke. Partizani i pobjednici, oni koji su fašizam i nacizam porazili, dođu tek kao osloboditelji nacionalnih teritorija. I kao takve ih se i shvaća i razumijeva u toj historijskoj perverziji istine.
Istina je, znajte, uvijek samo jedna! - rekao i potvrdio, pokazao i dokazao Hegel. Ako ne vjerujete meni čitajte Hegela.
EUropa je zauzeta krizom, koronom, novcima, parama, kintom, bankom, prebijanjem dugova i sve tako redom. U trgovinskom ratu sa UK, direktnom posljedicom Brexita, EUropa je tako spremna otkazati suradnju AstraZeneci i nenaručivati njihove vakcine, u ovom trenutku najvažnije što svaka država može, mora i treba da ima kako bi se borila protiv COVID-29 virusa.
Ovu vrstu trgovinskog rata talijanski marxolog Riccardo Bellofiore nazvao je EUropskim merkantilizmom- dakako s punim pravom.
O antifašizmu danas ni riječi, o oslobođenju niti riječi. Samo liberalni mejnstrim. Glava da zaboli.
Tek je talijanski Il Manifesto, danas teško da ga se može okarakterizirati kao lijevu novinu, ali eto, tek oni u danas napisali članak o daljnim i trajnim, permanentnim prisilnim izbacivanjima Palestinaca iz Jeruzalema kako bi se naselili izraelski (cionistički) kolonizatori.
https://ilmanifesto.it/la-lunga-marcia-palestinese/
Tako nekako. Ni riječi o oslobođenju Europe, niko ni riječi o upadima izraelskih vojnika za vrijeme Ramazana u džamiju. Niko o naseljeničkom kolonijalzmu i svakodnevnom nasilju izraelskih državno-vojno-policijskih snaga protiv Palestinskog naroda, koji ima već skoro stoljeće, na razne načine i raznim stranama, strankama i okupatorima pruža otpor.
U ime tog otpora i svih otpora pred nama: fašizam je zločin, antifašizam dužnost!
Antisemitizam je zločin, anti-cionizam dužnost!
SFSN!
