O svinjama i fašističkim svinjama

Nacisti su od 1933. krenuli sa raznim mjerenjima vezanim uz svinje i uzgoj svinja- od proučavanja rasa pa do masti. 

Tako su od 1936. uvođenjem općeg četverogodišnjeg ekonomskog plana na polju agro-industrije i studija pod vodstvom poljoprivrednog inženjera Jonasa Schmidta (koji je naslijedio važnijeg prethodnika Carla Kronachera)  odlučili da je mast jedan od najvažnijih prehrambenih artikala za Volk. 

Naredili su da se nedovoljno masne švapske svinje miješaju sa jugoslavenskom rasom Mangalice (doduše Mangalica je nastala ukrštanjem mađarskih rasa sa divljom svinjom i šumadijskom rasom), jednom od najboljih rasa svinja ikada, igdje. 





Širenje na istok bilo je pitanje Lebensrauma koliko i svega ovoga. 

Prezanimljiva je filozofija znanosti koja se bavi pitanjem botanike i zoologije, odnosno rasama, vrstama, varijetetima i ostalim kategorijama, koje su se od 19. stoljeća primjenjivale i na ljude, da ne bude zabune. 

Sjetite se danas toga kada nas EU tjera sve redom, pod okriljem monopola i oligopola da imamo nemasne švapske i ine svinje i isto sjeme. Sve je to dio iste politike koja nas nastoji obesmisliti i obespraviti. Poljoprivreda je centralni dio svih politika. 

Tako mi dođe ovo, nešto čitala, i sjetih se da sam sam jednom prije koju godinu pričala nešto o čvarcima sa tetkom koja je prije rata radila u mesno-prerađivačkoj industriji, u slavnoj Hladnjači, a danas živi na selu ima krmad i sve redom, i reče mi tetka da su svinje danas "sve mršave, nema sine masti u pm"- pa nema ni čvaraka. 

Borba za autohtone sorte svinja i bilja borba je za život i sve nas, protiv zločina nad zemljom i ljudima.

Popular posts from this blog

O Palestini, opet i još jednom

​Rehabilitacija? O manjku i višku

Antifašistički front žena, osamdeset godina poslije. U’koja smo doba?