"Država hladno laže, ja država- ja sam narod"

 

Evo, nekako mi se učinilo logično da namjerno, baš ovom Nietzscheovom rečenicom, koju parafraziram po sjećanju, otvorim ovaj post.

Na liniji Francuska-Italija pohapsilo stare ljevičare, bivše pripadnike militantnih organizacija i Crvenih brigada i ostalih grupa povezanih sa terorističkim napadima. Prebjegli u Francusku, tamo mirno živjeli, van politike, ostarili, imaju unuke, penzije, etc. sve zbog tzv. doktrine Mitterand, takoreći non-papera koji je u principu omogućio da žive jer su se izručenja odbijala u ime pacifikacije i ostalih sranja.

I to su du Macrona, inače makroa, činili svi francuski predsjednici. Ne i on koji je krenuo sa ozbiljnim napadom na Univerzitete, čistkama i zabranom izučavanja tzv. kritičke teorije rase, roda itd itd.

Ne branim ni starce koji su uhapšeni, naprotiv, krivim ih jer su sjebali talijansku ljevicu i oslabili do neprepoznatljivosti, niti talijansku državu koja je bila upletena u sve i koja ih je i uvukla u sukob (i zato prezirem sve elemente operaizma koji o ovome šute i neće da kažu istinu, premda istinu svi znamo: u sukob ih je uvukla država). Država, a to svi znamo, tako to radi. Pošalje potpirivače i ode sve u k. kako na protestima, tako i ovdje.

Liberalni histerični diskurs sve prikazuje kao stvar pravde, zadovoljenja pravde i odavanja počasti žrtvama- premda svi mi veoma dobro znamo da to sa žrtvama ima veze kao sa lanjskim snijegom. Ima veze sa talijanskom državom i činjenicom da nepostojeću ljevicu treba razapeti još jednom, možda posljednji put. Pri tome, liberali šute a i ovo malo nekih ljevičara i umjesto da traže nove izbore jer im je nametnuta Vlada koju niko nije izabrao, oni prihvaćaju sve i još naivno vjeruju da se tu odista radi o žrtvama. Kome, 40-50 godina poslije? Osim toga, historija se ne može tribunalizirati niti osuditi na sudu.

Inače, pitanje, zanimljivo, zašto se u zemlji historijskog nacizma i historijskog fašizma 1970ih pojavljuju lijeve militantne organizacije koje rade to što rade i završavaju u terorizmu? Ako mislite da je to slučajnost, varate se- čime je u tim zemljama ljevica doslovno, ali doslovno, zatvorena. Ko zna kad ćemo doći do dosjea tajnih službi da vidimo koja je točno bila uloga države i potpunom rastakanju ljevice. A kud i šta bolje bolje nego ih navući na terorizam?

Zato kada vam neko počne to spominjati, vi znajte da je taj neko policijski špijun- svjesno ili nesvjesno. A takvih je bilo i u BiH kada je jedan vrli intelektualac rekao da dok ne dođe nešto kao Baader-Meinhof, sve se pitajući kako se u ex Jugi to još nije desilo i da dok ne počnemo postavljati bombe, govorimo o kozmetičkim promjenama. Kozmetički ljevičar je taj neko, tada je definitivno bilo jasno. Špijun. Pisala sam na mom blogu, kojeg se, usput budi rečeno, razmišljam oživjeti.

Ono do čega je meni jeste da se stvar politizira, a ne moralizira. U tom smislu, svi apeli koje sam vidjela su jako soft, moralizatorski, salbi i niti malo politični. Niti jedan ne spominje državu koja je započela sve, eh da bi se riješila radikalne ljevice. I odradila to po peesu. Znate, ko što onaj general to radi u filmu "Bitka za Algiers".

Mene kako rekoh ne interesiraju ni danas ostarjeli starci jer ih smatram odgovornima za potop ljevice, niti talijanska niti francuska država.

Ono što me zanima u sve većem porastu ekstremno desnih partija, pokreta, bukvalnom mainstreamu historijskog revizionizma, činjenici da fašizam nije poražen zauvijek kako nas uvjerava uberliberalna mejnstrim ideologija i da će se kako stvari stoje, pojaviti prije nego mislimo u možda toj i toj formi, eh dakle mene zanima šta ćemo sa drugim pitanjem: a to je pravo na oružanu pobunu u konačnici?

Kada je Charles Tilly govorio o državi kao organiziranom reketu na zaštitu (neka reformulacija Webera) bio je sasvim u pravu- samo što vidimo da država sve manje štiti nas, a sve više interese krupnog kapitala. Tako država napada, ubija, satjeruje i utjeruje prosvjednike koji traže zadovoljenje socijalne pravde, a omogućava onima tamo potpune slobode. Mi ne želimo državu-korporaciju, nego se protiv takve borimo. Nama, kojimaa predstoje fašizmi 21. stoljeća je da o ovome mislimo. Ozbiljno.