O historijskim nebulozama i kako sve ne biti historijski revizionist

" Oružje kritike svakako ne može zameniti kritiku oružja, materijalna sila mora biti oborena materijalnom silom, ali i sama teorija postaje materijalna sila kad zahvati mase." Karl Marx

Postoje tzv. "naučnici" porijeklom iz Bosne koji idu okolo po svijetu i *stvarno* pričaju kako su muslimani pod Titom bili zlostavljani. Haloooo, zlostavljani.

Ajde što je to laž i to žešća, što je Titova država ukinula de facto kmetstvo (ok vi ćete reći, ne. to je bila agrarna reforma u prvoj Jugi, ja ću reći jest ali nije), što je ukinuo najnehumanije nasilje nad ženama- posvuda, pa i među muslimanskim stanovništvom, što je emancipirao ako hoćete sve, pa i muslimanski subjekt, i sad ovi idu okolo i lažu. Kao što isto napadaju za orijentalizam, halllo, za orijentalizam, one koji sve historizirajući, jasno i nedvosmisleno pokazuju da je Osmansko carstvo (dakle kad se to kaže misli se na vlasničke i ine društvene odnose) doprinijelo većoj zaostalosti društva, stanovništva, obiteljskih formi etc etc. To je navodno orijentalizam ako to kažete- dakle jebo historiju. Niko neće historiju, nego treba da se ismišljaju narativi u kojima su bosanski muslimani žrtve od početka do kraja.

Jebote, kad je riječ o Bosni, čovjek i žena bi pomislili, da imamo višak historije. Ali jok, problem je upravo manjak historije. Neće niko historiju u Bosni i Hercegovini. Svi više vole izmišljotine. Jebote, ako ništa, pa barem imajte poštenja priznati da su članovi naprednog pokreta i KPJ onomad sve kretali od kritike svojih vlastitih redova.

Veselin Masleša je onomad pisao, veoma mladomarksovski, da se politika agrarne reforme brzo iskazala u formi mržnje kmeta (kršćana) prema muslimanu, jer su ovi potonji bili zemljoposjednici, a ovi prvi mahom kmetovi, kao i u formi pljačke muslimana koji nisu bili zemljoposjednici. Eto mladomarksovske Maslešine genijalnosti. [a eto i zašto su bosanski katolici tako lako postajali Hrvati a pravoslavci Srbi?]

A evo šta jedan drugi pripadnik Naprednog pokreta pisao, vjerujem ipak da ga se ne bi prihvatilo, jer bi bio "komunjara":

"...položaj našeg naroda (za vrijeme Osmanskog carstva) bio je je, u to vrijeme, u kulturnom i prosvjetnom smislu, teži nego drugih naroda, jer su nauku i književnost i prosvjetu uopće predavali, pisali i širili na stranim, orijentalnim jezicima.....

Turska uprava, sve do polovice devetnaestog vijeka, zadovoljavala se potpuno time da muslimanskome stanovništvu dade samo najpotrebniji vjerski odgoj, u vjerskim školama. [pokušaju modernizacije tj. tanzimatu bosanska ulema se protivila i to žestoko, op. T.O kao i svakoj narednoj modernizaciji].

Austro-Ugarska borbom 1878. zauzima Bosnu i Hercegovinu, koju brane pretežno Muslimani i uvodi u zemlju zapadnjačku, kapitalističku kulturu i civilizaciju.

Muslimanski dio našeg naroda, naročito u prvim godinama, a i sve vrijeme kasnije, nalazio se je u naročito teškom položaju. Najprije ga, nekoliko godina muče i progone kao direktnog neprijatelja...

Muslimani bi, međutim, i bez tog proganjanja novome stanju i novoj vladavini bili neprijatelji, jer im je baš ta vladavina skršila i ukinula njihovu vladavinu, tako priraslu svačijem srcu i interesu.

Na muslimanske mase muslimanski svećenici i feudalci vršili su osobito u to vrijeme potpun utjecaj, tako da su oni njihove interese i njihova shvaćanja smatrali kao svoje.... nadmoćnu i "đaursku" kulturu i civilizaciju preziru, mrze i bojkotuju i hodže i većina feudalaca. Muslimanske mase reagiraju isto tako, iako je protiv njihovih suštih interesa. Bojkotoju "đaurske" škole, knjige, zanate, uopće sve pozitivne tekovine novoga društva.

Na okupu i u jedinstvenom frontu drži ih više godina zajednička žarka nada: Švabo je privremeno tu. Pa će se opet povratiti stari, dobri vakat kad smo mi bili prvi. Muslimanski mali ljudi, dakle ogromne i neimućne muslimanske varoške mase ionako primitivne i poradi takvoga svoga otpora prema novom društvu i novim odnosima postaju najneotporniji, najzaostaliji i najizrabljivaniji lumpenproletarijat u zemlji. Proživljavaju potresne godine materijalne bijede i duševne i društvene i svestrane torture, prikliješteni između zahtjeva nove stvarnosti da je bezuvjetno prihvate ovakvu kakva je, i zahtjeva svojih vjekovnih gospodara i vjerskih vođa da joj se odupiru". Ovako je 1937. pisao R.R.

Ovdje bi trebalo dodati da je danas nezamisliva historiografija koja bi, kao pripadnici naprednog pokreta, sagledala kontradikcije i kritizirala barem "svoje", nego odmah se ide na viktimološki diskurs i uvlači ga se i tamo gdje mu ne bi trebalo biti mjesta. Tako da u BiH ćete biti nacionalista ako kao Srbin ili Hrvat kritizirate Bošnjake, ako kao Bošnjak kritizirate Hrvate ili Srbe ili pak ako kao Srbin kritizirate Hrvate i Bošnjake.

Minimum kritičke svijesti nam nalaže da odbacimo ove nebuloze i svi udarimo po svima, sve oružjem kritike. da djelujemo ujedninjeni i zajedno protiv unutarnjih i vanjskih neprijatelja.

Pa da ponovimo: mi u Bosni nemamo problem, kako bi se to dalo pomisliti, sa viškom historije, nego upravo sa manjkom. Jamesonovo geslo: "always historcise" ostaje najvažnijim za sve nas. Inače ćemo se povlačiti u blatu historijskih revizionizama i gluposti nesposobne za sintezu.