★!Protiv struje_Against the Current!★

Do nekog većeg posta kojeg planiram napisati u kojem ću prikazati neke od mojih dragih autora o ovoj temi, za sada ovako: Postalo je gotovo uobičajeno da nas država Izrael podsjeća da Palestinci kao narod i Palestina kao njihova zemlja još uvijek postoje. Svijet je, čini se, to odavno zaboravio. A kako izgleda kada se svijet prisjeti da Palestina još uvijek postoji? Ukratko ovako: Zapadnoeuropske novine o događajima u Jeruzalemu: "Hamas ispalio rakete na Izrael". Bidenov režim: neprihvatljivo je da Hamas ispaljuje rakate. Pratimo sa zanimanjem šta se događa. ---------------------------------------------------------- U stvarnosti je Ramazan, država Izrael napada Palestince jer im je ćeif i može im se, protjeruju ih iz njihovih domova, vjernike u džamiji napadaju (stalno to rade nego ne dolazi to stalno do javnosti), danas je ranjeno 65 ljudi, 20 ubijeno od čega 9 djece. U stvarnosti, država Izrael ostvaruje cionistički projekt. U Jeruzalemu su u tijeku daljnja nasilna iseljav...

  Pisah nešto i pročitah ovu posljednju rezoluciju o "Važnosti europskog sjećanja-pamćenja za budućnost Europe" koju je EU parlament usvojio 2019. Riječ komunizam, komunističko i slično se pojavljuje 18 puta, riječ nacizam 3 puta, riječ nazi (pridjev, nacistički) 18 puta (nacizam i nacistički dakle ukupno 21, tek neznatna 3 puta više od komunizma), Staljin i staljinizam 6 puta, fašizam 4 puta, Hitler niti jednom, a uzrok Drugog svjetskog rata je ni manje ni više nego Molotov-Ribbentrop sporazum. P.S. dok su komunističke partije zakonom zabranjene, desne, rasističke i pro-fašističke partije cvjetaju posvuda u Europi. Jasno je koji je cilj rezolucije o sjećanju odnosno pamćenju. Toliko o važnosti sjećanja ili pak s ovakvim sjećanjem bolje da odmah zaboravite da se trebate sjećati. Jučer je bio dan oslobođenja Europe od naci-fašizma.  Letimičan pregled talijanskih, njemačkih, francuskih i naših novina, kako onih desnih, tako i centraških i kvazi lijevo, a zapravo centraških, o...

  Evo, nekako mi se učinilo logično da namjerno, baš ovom Nietzscheovom rečenicom, koju parafraziram po sjećanju, otvorim ovaj post. Na liniji Francuska-Italija pohapsilo stare ljevičare, bivše pripadnike militantnih organizacija i Crvenih brigada i ostalih grupa povezanih sa terorističkim napadima. Prebjegli u Francusku, tamo mirno živjeli, van politike, ostarili, imaju unuke, penzije, etc. sve zbog tzv. doktrine Mitterand, takoreći non-papera koji je u principu omogućio da žive jer su se izručenja odbijala u ime pacifikacije i ostalih sranja. I to su du Macrona, inače makroa, činili svi francuski predsjednici. Ne i on koji je krenuo sa ozbiljnim napadom na Univerzitete, čistkama i zabranom izučavanja tzv. kritičke teorije rase, roda itd itd. Ne branim ni starce koji su uhapšeni, naprotiv, krivim ih jer su sjebali talijansku ljevicu i oslabili do neprepoznatljivosti, niti talijansku državu koja je bila upletena u sve i koja ih je i uvukla u sukob (i zato prezirem sve elemente ope...